ČETIRI ZIDA.
“Sve što radite je prihvatljivo, samo neka bude iza četiri zida.”
A šta ja da radim kad imam samo jedan zid? Ovaj na koji sam naslonjen. I kao da sam ja kriv što ljudi bulje u mene.
Ni ova sudbina nije bila moja dok nije postala moja.
Može da bude i tvoja, nikad se ne zna.
Šta bleneš?
Beži ološu, ja sam ipak u svom domu. I mi beskućnici imamo pravo na dom. Ovaj zid moj je dom.
A svako ko prođe i pogleda me, zgražava se i iščuđava.
A i ja sam čovek, a znaš kakvi su ljudi kad su iza svoja četiri zida.
A jedino što ja imam samo jedan zid. Ovaj na koji sam upravo naslonjen.
A, ako neko ima preostala tri, možemo da se udružimo pa da onda nas dvoje imamo svoja četiri zida, jednu sobu.
Ili može još troje po jedan zid, i kada dodam ovaj moj to je opet četiri.
I to je porodica.
Sve kombinacije su dobrodošle.
Pa kad se zatvorimo u ta četiri zida, moći ćemo da se ponašamo kao i svi normalni ljudi. Kao životinje.