„Dok se sama nije uverila, nije poverovala da sve što mi treba dolazi kod mene. Tako sam postavio stvari od kad sam shvatio da sam drugačiji. Ranije sam jurio za onim što volim, ali nikada nisam bio previše brz. Neki su verovali da sam spor, ali ja bih tu moju osobinu ipak nazvao strpljenje. Te večeri, prvo smo svratili do Pozorišta, a nakon predstave, odveo sam je na Užičku komplet lepinju. Rekla mi je da to nije za nju. Složio sam se i ponudio sam joj drugu opciju. Rekao sam joj da zamisli gde bi volela da se probudi i to će se ostvariti. Imao sam samo jedan uslov: da prespava kod mene. Nisam sačekao da čujem njen odgovor. Poklonio sam joj kopiju ključa mog stana. I onesvestio je udarcem u čelo. Tako sam postavio stvari, sve što mi treba dolazi kod mene. Niti znam, niti me zanima gde je poželela da se probudi. Ali znam gde se tog nedeljnog jutra probudila… A po čemu si ti drugačiji?“